
Škola nosi ime našeg istaknutog baletskog igrača i koreografa Dimitrija Parlića. Pohađao je Glumačku školu u Beogradu, a baletski se školovao u Beču i Bernu. Solista je u Narodnom pozorištu Beograda (od 1942.), a zatim šef baletskog ansambla i koreograf. Godine 1958. do 1962. direktor je baleta Državne opere u Beču, a od 1962. do 1964. u Rimskoj operi. Zatim je ponovo u Beogradu i od 1971. radi kao slobodan umetnik u pozorištima u zemlji i inostranstvu.
Kao igrač pokazao poseban smisao za uloge zasnovane na igračkoj tradiciji naših naroda (Marko u Ohridskoj legendi). Zbog bolesti povukao se sa scene ali je nastavio izuzetno uspešnu koreografsku karijeru. Tako je postavio niz baletskih dela sa maštovitošću i originalnošću kakva se retko sreće, što ga i svrstava u red naših najvećih koreografa. Njegove postavke su uglavnom, zasnovane na skladnom spoju klasičnog i savremenog baleta. Tako njegova koreografija za Romea i Juliju (Prokofijev) i Orfeja (Stravinski) označava novi, savremeniji put, kojim je 50-ih godina uspešno krenuo beogradski balet. Ostale uspešne koreografije: Čudesni mandarin, Rođendan infantkinje, Ana Karenjina. Poseban je njegov doprinos razvijanju nacionalnog baletskog izraza u postavkama Licitarskog srca, Simfonijskog triptihona, Ohridske legende, u kojima se trudio da umetnički transponuje lepotu i raznovrsnost igara naših naroda. Njegove koreografije se radi izvode, a veoma su dobro primljene u Beču, Amsterdamu, Helsinkiju, Edinburgu, Briselu, Ankari, Trstu, gde je takođe sa uspehom radio.
Počeci baletske umetnosti u Pančevu datiraju od pre drugog svetskog rata. Baletski tečaj počinje sa radom 1950. godine u sastavu ondašnje muzičke škole – u proseku je brojao od 70 do 80 polaznika. Godine 1961. je za potrebe baleta sagrađena baletska sala u istoj zgradi. Krajem sedamdesetih, svoja bogata iskustva prenosili su solisti baleta Čedomir Dragičević i Magdalena Janjeva. Školske 1978/79.godine, tečaj baleta preuzima Kostadinka Dina Nikolić, učenica čuvene Nine Kirsanove i jedna iz plejade vrsnih balerina odškolovanih prvih generacija učenika Baletske škole „Lujo Davičo“ u Beogradu tako da 1979. baletski tečaj prerasta u osnovnu baletsku školu. Vlada Republike Srbije je 24. novembra 1995. donela odluku o osnivanju Osnovne baletske škole „Jovan Bandur“ kao samostalne škole. Škola je tada premeštena iz muzičke škole na adresu Đure Đakovića br.10, međutim, zbog loših uslova rada, školi je obezbeđen prostor na adresi Žarka Zrenjanina br. 25 (desno krilo zgrade) gde je do danas. Naziv škole je promenjen 4. maja 2001. godine u Osnovna baletska škola „Dimitrije Parlić“ Pančevo. Izdvojeno odeljenje škole u Alibunaru počelo je sa radom 1998. godine. Nakon niza uspešnih generacija učenika, školske 2007/08. godine počela je sa radom i srednja škola sa odsecima klasičan balet i savremena igra. Od školske 2008/09. počeće sa radom izdvojeno odeljenje škole u Zrenjaninu. Škola ima vanredne đake u Beogradu, Požarevcu, Vršcu i Kovinu.
U osnovnoj školi rade odseci klasičnog baleta, moderne igre i narodne igre dok u srednjoj školi rade odseci za klasičan balet i savremenu igru. Prostor koji škola koristi sastoji se od 3 baletske sale, 1 gimnastičke sale, učionice za muzičke predmete, teretane, informatičkog kabineta, biblioteke, krojačnice, ekonomata kostima, zbornice, kafe kuhinje, 3 tuš kabine, 4 sanitarna bloka, sekretarijata (2 kancelarije) i arhive škole. U Izdvojenom odeljenju u Alibunaru škola koristi baletsku salu, učionicu za muzičke predmete i zbornicu koje se nalaze u Domu kulture „Mladost“ Alibunar – (adresa: Trg slobode br. 7 – 26310 Alibunar). Nastava izdvojenog deljenja škole u Zrenjaninu se odvija u „Kulturnom centru“ Zrenjanina - baletska sala, učionica (adresa: Narodne omladine br. 1. - 23000 Zrenjanin). U okviru proširene delatnosti, škola organizuje časove baletskog zabavišta. U proseku, škola godišnje broji oko 300 đaka.
Škola je do sada postavila koreografije različitih stilova i žanrova. Mnoge od njih su premijerno izvedene a rađene su po svetski priznatim koreografijama ili originalno postavljene od nastavnika Škole. Od značajnijih postavki ističu se:
„Gajana“ - Hačaturijan, „Mađarska rapsodija“ - J. Brams, „Krcko Oraščić“ - P. I. Čajkovski, „Bolero“ - M. Ravel, „Polovecki logor“ - Borodin, „Španski kapričo“ - Mjasin, „Kopelija“ - L. Delib, „Petar Pan“- T. Krga i I. Malek, „Uzaludna predostrožnost“ - F. Hertl, „Pepeljuga“ - Pol Rid, „Impresije“ J. S. Bach, „Baletske slike“ - A. Vivaldi, „Leptiri“, „Pepeljuga“ - Pol Rid, „Balske igre“, „Mali princ“ - T. Krga.
Prva generacija baletske škole brojala je 3 odeljenja sa 39 učenika dok sada u osnovnoj školi ima 19 odeljenja sa 223 učenika, a u srednjoj 2 odeljenja sa 12 učenika. Među našim đacima nalazile su se danas značajne baletske umetnice: Ašhen Ataljanc, Marija Milanović , Ružica Jovanović a neki od skorijih generacija kreću njihovim putem: Anja Ahčin (Opera – Kairo), Jovana Nestorovska (Narodno pozorište – Beograd), Dušanka Đorđević (Narodno pozorište - Beograd), Natalija Ignjić (Beogradski plesni centar0, Jovana Lalić (Srpsko narodno pozorište – Novi Sad), Čedomir Radonjić (Narodno pozorište - Beograd), Boris Vidaković (Srpsko narodno pozorište – Novi Sad). Ivan Milan, Marko Stojanović (SNP), Lidija Novaković, Mirela Božić Jovanović (Pozorište na Terazijama).